Ko ustvarjalnost postane prostor dialoga – Kraljevo 2026
Kraljevo 08.06.2026
Z Burjo po Evropi v okviru programa Erasmus+
Ko ustvarjalnost postane prostor dialoga – Kraljevo 2026
V začetku junija smo v okviru programa Erasmus+ gostovali v Kraljevu v Srbiji, kjer smo skupaj s partnerji organizacije Imam ideju izvedli skupinsko mobilnost učečih se odraslih. Letošnji program smo spremenili in nadgradili proces kreativnega pisanja z gledališčem, dramsko pedagogiko in skupnim razvojem avtorske predstave. Kreativno pisanje ni bilo samo sredstvo osebnega izražanja, temveč tudi izhodišče za oblikovanje dramskih likov, dialogov in scenskih situacij, ki so jih udeleženci razvijali skozi celoten proces mobilnosti. Program je temeljil na prepričanju, da umetnost ni namenjena zgolj ustvarjanju končnega izdelka, temveč predvsem vzpostavljanju prostora za dialog, refleksijo, sodelovanje in skupno učenje.
Osrednja dramaturška ideja je izhajala iz simbolične zamisli, da se čas v Kraljevu ustavi leta 1990 in se nato nenadoma nadaljuje v letu 2026. Takšen časovni preskok je udeležencem omogočil, da so skozi humor, improvizacijo in gledališko igro raziskovali vprašanja identitete, pripadnosti, stereotipov ter družbenih sprememb na prostoru nekdanje Jugoslavije. Nastajali so dramski liki, ki so se znašli med dvema obdobjema, dvema pogledoma na svet in različnimi kulturnimi izkušnjami. Prav humor in samoironija sta pogosto odpirala prostor za pogovore o temah, ki bi bile v običajnem pogovoru veliko težje dosegljive. Gledališče je tako postalo varen prostor za raziskovanje razlik, hkrati pa tudi za odkrivanje številnih skupnih izkušenj.
Posebno vrednost programa je predstavljala njegova metodologija, ki temelji na načelih neformalnega izobraževanja odraslih, participativnega učenja in učenja skozi izkušnjo. Udeleženci niso bili poslušalci ali opazovalci, temveč soustvarjalci celotnega procesa. Vsak posameznik je prispeval svoje ideje, osebne zgodbe, izkušnje in ustvarjalne rešitve, mentorji pa so proces usmerjali tako, da je skupina postopoma razvila skupno dramaturško zgodbo. Kreativno pisanje se je prepletalo z improvizacijskimi vajami, delom na odru, refleksijo in skupinskim oblikovanjem prizorov, pri čemer je bilo pomembno predvsem sodelovanje in ne popolnost končnega izdelka. Takšen pristop je udeležencem omogočil razvoj ustvarjalnosti, samozavesti, javnega nastopanja, kritičnega mišljenja in sposobnosti skupinskega ustvarjanja.
Pomemben del programa je predstavljalo tudi raziskovanje lokalnega okolja. Kraljevo ni bilo samo prizorišče mobilnosti, temveč aktivni del učnega procesa. Obiski mestnega muzeja, zgodovinskih mestnih točk in drugih kulturnih prostorov so postali izhodišče za razmislek o identiteti prostora, kolektivnem spominu in pomenu kulturne dediščine. Udeleženci so opazovali podrobnosti mesta, beležili vtise, zapisovali dialoge in jih kasneje preoblikovali v dramske prizore. Lokalna kulturna dediščina je postala ustvarjalni material, skozi katerega so udeleženci razvijali lastne zgodbe in jih povezovali s sodobnimi družbenimi vprašanji.
Trajnost je bila v programu razumljena bistveno širše od okoljskega vidika. Dotaknili smo se zelenih tem, predvsem onesnaženju, obenem pa razmišljali o odgovornem odnosu do prostora ter pomenu trajnostnega razvoja. Skozi skupno delo so nastajale vezi, ki presegajo čas trajanja mobilnosti, razvijala pa se je tudi zavest, da lahko kulturna dediščina, umetnost in skupnost pomembno prispevajo k trajnostnemu razvoju lokalnega okolja. Posebna terenska delavnica je bila namenjena prav povezovanju kulturne dediščine, zelenih kompetenc in aktivnega državljanstva, pri čemer so udeleženci razmišljali o tem, kako lahko kulturni prostori postanejo tudi prostori vključevanja, odgovornosti in družbene povezanosti.
Program je veliko pozornosti namenjal tudi aktivni participaciji. Vsak udeleženec je bil odgovoren za razvoj svojega dramskega lika, za sodelovanje pri oblikovanju skupnih prizorov in za soustvarjanje končne predstave. Takšna metodologija spodbuja občutek odgovornosti, lastništva nad učnim procesom in aktivnega državljanstva. Udeleženci so razvijali tako ustvarjalne in komunikacijske spretnosti, kot tudi poslušanja, sprejemanja različnih pogledov, skupnega odločanja ter iskanja rešitev v medkulturnem okolju. Prav v teh procesih se je pokazala ena največjih vrednosti Erasmus+ mobilnosti – učenje skozi sodelovanje in skupno ustvarjanje.
Posebno mesto v programu je imela refleksija. Po posameznih delavnicah in ob zaključku mobilnosti so udeleženci skupaj z mentorji analizirali svoje izkušnje, razmišljali o osebnem napredku ter prepoznavali nove kompetence, ki so jih razvili med mobilnostjo. Refleksija ni bila razumljena kot zaključna formalnost, temveč kot sestavni del učnega procesa, ki posamezniku omogoča ozaveščanje lastnega razvoja in prenos pridobljenega znanja v vsakdanje življenje. Za boljše dojemanje sebe in iskrenejše refleksije smo imeli posebno delavnico, na katerem nas je izkušena psihologinja in pedagoginja Saška Jovankin peljala skozi vse pasti prezgodnjega sklepanja in izključevanja na podlagi ustvarjenih stereotipov.
Mobilnost v Kraljevu je ponovno potrdila, da umetnost predstavlja izjemno učinkovito orodje za izobraževanje odraslih. S povezovanjem kreativnega pisanja, gledališča, raziskovanja kulturne dediščine, trajnostnih vsebin in aktivne participacije je nastal učni prostor, v katerem so udeleženci razvijali ustvarjalnost, samozavest, medkulturne kompetence in občutek pripadnosti skupnosti. Prav takšni programi dokazujejo, da je Erasmus+ tako priložnost za mednarodno mobilnost, kot tudi prostor za osebno rast, medsebojno razumevanje in gradnjo trajnih partnerstev, ki povezujejo ljudi, skupnosti in kulture.
Kada kreativnost postane prostor dijaloga – Kraljevo 2026
Kraljevo, 08.06.2026.
S Burjom po Europi u okviru programa Erasmus+
Kada kreativnost postane prostor dijaloga – Kraljevo 2026
Početkom lipnja, u okviru programa Erasmus+, boravili smo u Kraljevu u Srbiji, gdje smo zajedno s partnerima iz organizacije Imam ideju proveli grupnu mobilnost odraslih polaznika. Ovogodišnji program osmislili smo kao nadogradnju prošlogodišnjeg projekta kreativnog pisanja, obogaćujući ga kazalištem, dramskom pedagogijom i zajedničkim razvojem autorske predstave. Kreativno pisanje nije bilo samo sredstvo osobnog izražavanja, već i polazište za oblikovanje dramskih likova, dijaloga i scenskih situacija koje su sudionici razvijali tijekom cijelog procesa mobilnosti. Program se temeljio na uvjerenju da umjetnost nije usmjerena isključivo na stvaranje konačnog proizvoda, nego prije svega na stvaranje prostora za dijalog, refleksiju, suradnju i zajedničko učenje.
Središnja dramaturška ideja polazila je od simbolične zamisli da se vrijeme u Kraljevu zaustavlja 1990. godine, a zatim se iznenada nastavlja u 2026. godini. Takav vremenski skok omogućio je sudionicima da kroz humor, improvizaciju i kazališnu igru istražuju pitanja identiteta, pripadnosti, stereotipa i društvenih promjena na prostoru bivše Jugoslavije. Nastajali su dramski likovi koji su se našli između dvaju razdoblja, dvaju pogleda na svijet i različitih kulturnih iskustava. Upravo su humor i autoironija često otvarali prostor za razgovore o temama koje bi u svakodnevnoj komunikaciji bilo mnogo teže pokrenuti. Kazalište je tako postalo siguran prostor za istraživanje različitosti, ali i za otkrivanje brojnih zajedničkih iskustava.
Posebnu vrijednost programa predstavljala je njegova metodologija, utemeljena na načelima neformalnog obrazovanja odraslih, participativnog učenja i učenja kroz iskustvo. Sudionici nisu bili samo slušatelji ili promatrači, već aktivni suautori cjelokupnog procesa. Svaki je pojedinac pridonio svojim idejama, osobnim pričama, iskustvima i kreativnim rješenjima, dok su mentori usmjeravali proces tako da je skupina postupno razvila zajedničku dramaturšku priču. Kreativno pisanje ispreplitalo se s improvizacijskim vježbama, radom na pozornici, refleksijom i zajedničkim oblikovanjem scena, pri čemu je naglasak bio na suradnji, a ne na savršenstvu konačnog proizvoda. Takav pristup omogućio je sudionicima razvoj kreativnosti, samopouzdanja, vještina javnog nastupa, kritičkog mišljenja i sposobnosti timskog stvaranja.
Važan dio programa bilo je i istraživanje lokalne zajednice. Kraljevo nije bilo samo mjesto održavanja mobilnosti, nego i aktivan dio procesa učenja. Posjeti gradskom muzeju, povijesnim lokalitetima i drugim kulturnim prostorima postali su polazište za promišljanje identiteta prostora, kolektivnog sjećanja i važnosti kulturne baštine. Sudionici su promatrali detalje grada, bilježili dojmove, zapisivali dijaloge te ih kasnije pretvarali u dramske prizore. Lokalna kulturna baština postala je kreativni materijal kroz koji su razvijali vlastite priče i povezivali ih sa suvremenim društvenim pitanjima.
Održivost je u programu shvaćena mnogo šire od isključivo okolišne dimenzije. Dotaknuli smo se zelenih tema, osobito pitanja onečišćenja okoliša, ali smo istodobno promišljali i o odgovornom odnosu prema prostoru te važnosti održivog razvoja. Kroz zajednički rad stvarale su se veze koje nadilaze trajanje same mobilnosti, a razvijala se i svijest o tome da kulturna baština, umjetnost i zajednica mogu značajno pridonijeti održivom razvoju lokalnog okruženja. Posebna terenska radionica bila je posvećena povezivanju kulturne baštine, zelenih kompetencija i aktivnog građanstva, pri čemu su sudionici promišljali kako kulturni prostori mogu postati mjesta uključivanja, odgovornosti i društvene povezanosti.
Program je veliku pozornost posvetio i aktivnoj participaciji. Svaki je sudionik bio odgovoran za razvoj vlastitog dramskog lika, sudjelovanje u oblikovanju zajedničkih scena i sukreiranje završne predstave. Takva metodologija potiče osjećaj odgovornosti, preuzimanje vlasništva nad vlastitim učenjem i razvoj aktivnog građanstva. Sudionici su razvijali kreativne i komunikacijske vještine, ali i sposobnost slušanja, prihvaćanja različitih perspektiva, zajedničkog donošenja odluka i pronalaženja rješenja u međukulturnom okruženju. Upravo se u tim procesima pokazala jedna od najvećih vrijednosti Erasmus+ mobilnosti – učenje kroz suradnju i zajedničko stvaranje.
Posebno mjesto u programu imala je refleksija. Nakon pojedinih radionica i na završetku mobilnosti sudionici su zajedno s mentorima analizirali svoja iskustva, promišljali o osobnom napretku i prepoznavali nove kompetencije koje su razvili tijekom mobilnosti. Refleksija nije bila shvaćena kao završna formalnost, nego kao sastavni dio procesa učenja koji pojedincu omogućuje osvještavanje vlastitog razvoja i prijenos stečenih znanja u svakodnevni život. Kako bismo potaknuli bolje razumijevanje sebe i iskreniju refleksiju, održana je posebna radionica koju je vodila iskusna psihologinja i pedagoginja Saška Jovankin, vodeći sudionike kroz zamke preuranjenog zaključivanja i isključivanja na temelju stereotipa.
Mobilnost u Kraljevu još je jednom potvrdila da umjetnost predstavlja iznimno učinkovito sredstvo obrazovanja odraslih. Povezujući kreativno pisanje, kazalište, istraživanje kulturne baštine, teme održivosti i aktivnu participaciju, stvoren je prostor učenja u kojem su sudionici razvijali kreativnost, samopouzdanje, međukulturne kompetencije i osjećaj pripadnosti zajednici. Upravo ovakvi programi potvrđuju da Erasmus+ nije samo prilika za međunarodnu mobilnost, već i prostor za osobni razvoj, međusobno razumijevanje i izgradnju trajnih partnerstava koja povezuju ljude, zajednice i kulture.
When Creativity Becomes a Space for Dialogue – Kraljevo 2026
Kraljevo, 08.06.2026
With Burja Across Europe within the Erasmus+ Program
When Creativity Becomes a Space for Dialogue – Kraljevo 2026
At the beginning of June, within the framework of the Erasmus+ programme, we visited Kraljevo, Serbia, where, together with our partner organisation Imam ideju, we carried out a group mobility activity for adult learners. This year’s programme built upon last year’s creative writing project by integrating theatre, drama pedagogy, and the collaborative development of an original stage performance. Creative writing was not only a tool for personal expression but also the starting point for creating dramatic characters, dialogues, and stage situations that participants developed throughout the entire mobility. The programme was based on the belief that art is not merely about producing a final performance, but above all about creating a space for dialogue, reflection, cooperation, and shared learning.
The central dramaturgical concept was based on the symbolic idea that time in Kraljevo stopped in 1990 and then suddenly resumed in 2026. This fictional time shift enabled participants to explore questions of identity, belonging, stereotypes, and social change in the former Yugoslav region through humour, improvisation, and theatrical performance. They created dramatic characters caught between two historical periods, two different worldviews, and diverse cultural experiences. Humour and self-irony frequently opened the door to conversations about topics that would otherwise have been difficult to address openly. Theatre thus became a safe environment for exploring differences while simultaneously discovering the many experiences shared across cultures.
A particular strength of the programme was its methodology, which was grounded in the principles of non-formal adult education, participatory learning, and experiential learning. Participants were not passive listeners or observers but active co-creators of the entire process. Each individual contributed personal ideas, stories, experiences, and creative solutions, while the mentors facilitated the process so that the group gradually developed a shared dramaturgical narrative. Creative writing was closely intertwined with improvisation exercises, stage work, reflection, and collaborative scene development, with the emphasis placed on cooperation rather than on achieving a perfect final product. This approach enabled participants to strengthen their creativity, self-confidence, public speaking abilities, critical thinking, and collaborative creative skills.
Exploring the local environment also formed an essential part of the programme. Kraljevo was not merely the location of the mobility but an active learning environment. Visits to the city museum, historical sites, and other cultural venues became starting points for reflecting on the identity of place, collective memory, and the importance of cultural heritage. Participants observed details of the city, recorded their impressions, wrote dialogues, and later transformed them into dramatic scenes. Local cultural heritage became creative material through which participants developed their own stories while connecting them with contemporary social issues.
Sustainability was understood in a much broader sense than environmental protection alone. We addressed green topics, particularly environmental pollution, while also reflecting on responsible attitudes towards public space and the importance of sustainable development. Through collaborative work, participants built relationships that extended beyond the duration of the mobility itself and developed a deeper awareness of how cultural heritage, art, and community can contribute to the sustainable development of local environments. A dedicated field workshop focused on linking cultural heritage, green competences, and active citizenship, encouraging participants to consider how cultural spaces can become places of inclusion, responsibility, and social cohesion.
The programme also placed great emphasis on active participation. Each participant was responsible for developing their own dramatic character, contributing to the creation of collective scenes, and co-creating the final performance. Such a methodology encourages ownership of the learning process, responsibility, and active citizenship. Participants developed creative and communication skills while also improving their ability to listen, appreciate different perspectives, make collective decisions, and solve problems in an intercultural environment. It was precisely through these processes that one of the greatest strengths of Erasmus+ mobility became evident: learning through collaboration and collective creativity.
Reflection occupied a central place throughout the programme. After individual workshops and at the end of the mobility, participants analysed their experiences together with the mentors, reflected on their personal development, and identified the new competences they had acquired. Reflection was not regarded as a final administrative task but as an integral part of the learning process, enabling participants to become aware of their own development and transfer newly acquired knowledge into everyday life. To encourage deeper self-awareness and more authentic reflection, a dedicated workshop was led by the experienced psychologist and educator Saška Jovankin, who guided participants through the pitfalls of premature judgement and exclusion based on stereotypes.
The mobility in Kraljevo once again confirmed that art is an exceptionally effective tool for adult education. By combining creative writing, theatre, cultural heritage exploration, sustainability themes, and active participation, the programme created a learning environment in which participants strengthened their creativity, self-confidence, intercultural competences, and sense of belonging. Programmes such as this demonstrate that Erasmus+ is not only an opportunity for international mobility but also a powerful space for personal growth, mutual understanding, and the development of lasting partnerships connecting people, communities, and cultures.
Vizitka
Zavod Burja
Ulica XIV. Divizije 10
3272 Rimske Toplice
e: info@zavod-burja.si
M: +386 41 577 074
Akreditacija Erasmus+ podeljena Zavodu Burja





















































