Avstrijski filmski muzej – prostor kjer zaživi medkulturni dialog
Dunaj, 20.5.2024
Z Burjo po Evropi – Avstrijski filmski muzej
V drugi polovici maja sva s sodelavcem v okviru mobilnosti osebja programa Erasmus+ obiskala Avstrijski filmski muzej, osrednjo avstrijsko institucijo za ohranitev domače in svetovne avdiovizualne filmske dediščine na Dunaju. Sam obisk smo načrtovali že dlje časa, za nas pa je bil pomemben iz nekaj razlogov – Dunaj je postal večinsko priseljensko mesto, kulturno stičišče več kot sto različnih nacionalnih skupnosti, ki tam živijo in delajo. Med njimi tudi množica balkanskih narodov. Dunaj je od vekomaj mesto, ki je zgodovinsko vplivalo tudi na razvoj slovenske družbe. Nekoč, pred nekaj več kot 100 leti je bil tudi naše glavno mesto. Dunaj je prav tako mesto, ki je bilo vedno (prepo)znano po svoji odličnosti, tradiciji, kulturni dediščini in spoštovanju iste.
Drugi razlog je ta, da je kreativni direktor programa oz. filmski kurator eden najboljših poznavalcev filma, družbenih razmer in socialne klime v Evropi. Verjetno je eden redkih ljudi, ki lahko na retrospektive izraelskega filma privabi iranske gledalce in obratno. V današnjih časih to ni več samo uspeh, temveč poslanstvo. Gre za Jurija Medena, ki je pred tem vrsto let deloval v Rochesteru v ZDA, predno se je preselil nazaj v Evropo, na Dunaj.
Tretji razlog sta filmski in kulturno – izobraževalni program, ki ga Jurij skupaj s sodelavci pripravlja. Kako ga načrtuje, kako stopi v stik z avtorji, kako naslavlja publiko, kako načrtuje izobraževalne delavnice pred projekcijami, ob projekcijami ali mimo projekcij. Kako arhivirajo svojo veliko filmsko zbirko in na kakšen način se tržijo. In kako negujejo medkulturni dialog skozi retrospektive različnih evropskih filmskih ustvarjalcev in žanrov. Vse to so bile ene od tem, ki so nas popeljale na ta delovni obisk. Poleg tega smo se dodobra spoznali še s koncepti zelene tranzicije in s koncepti trajnosti, ki jih mesto Dunaj načrtuje in implementira. Prav tako sam filmski muzej, ki je pridobil certifikat trajnostne in zelene organizacije.
Avstrijski filmski muzej je ena zadnjih oaz cenovne pristopnosti v strogem mestnem jedru, ki povprečnemu človeku, bodisi študentu bodisi delavcu, ki ga tematika zanima omogoči obisk mestnega središča z določeno vsebino. Vse ostalo je že posvečeno masovnemu svetovnemu turizmu, ki je Dunaj še bolj razločil na dva različna mesta. Na blišč osrednjega dela, kjer so različni dvori, muzeji, filharmonija, opera, parki, elitne restavracije, hoteli itd. Le nekaj tramvajskih postaj naprej pa se začne druga, večinska dunajska realnost – prostor, kjer v multinacionalnih getih živijo različne etnične skupine, ki se borijo z osnovno emancipacijo in prosperiteto lastnih družin.
Vsekakor nam je bilo v veliko zadovoljstvo srečati sodelavce kolektiva, ki so nas lepo sprejeli. Delovne sestanke smo izvedli tako z vodstvom kot z različnimi sodelavci, ki skrbijo za različne
oddelke – od načrtovanja do tehnične službe, izvajalcev programov itd. Ugotovili smo, da imamo veliko stičnih točk in možnosti za sodelovanje tudi v prihodnje. Tudi skozi skupinske mobilnosti učečih se odraslih, za katere bi lahko naredili zelo dober program, s katerim bi lahko zajeli marsikatere ustvarjalne, zelene, digitalne in organizacijske kompetence. Predvsem pa medkulturni dialog.
Osnova izobraževalne politike Filmskega muzeja je bila vedno t.i. prikazana prisotnost filma, kinematografski dogodek. Kino je najprimernejši prostor za srečanje s filmskim medijem, ker je edinstveno stičišče med zgodovinsko tehnologijo, estetskim okoljem in družbeno situacijo.
Filmski muzej je za svoje delo prejel veliko priznanj tako doma kot v tujini; Zavzemanje za muzeološko ustrezen način predstavljanja filma je še naprej visoko cenjen vidik njenega izobraževalnega dela. Radikalen pristop soustanoviteljev Muzeja Petra Kubelke in Petra Konlechnerja je bil v smislu metodološkega pristopa hoditi h koreninam v šestdesetih letih Avstrije novost. Film so takrat razglasili za muzejski predmet in ga tako uvedli v visoko kulturo, pri tem pa upoštevali primarno vlogo čutne filmske izkušnje, ob tem pa poudarjali neodvisne in avantgardne pozicije.
Kljub domnevnemu purizmu filmskega muzeja je bilo izobraževanje že takrat pojmovano širše, saj se je nanašalo na tiste dejavnosti, ki presegajo redne (večerne) filmske projekcije oziroma dopolnjujejo in širijo to prezentacijsko obliko. Institucija že od šestdesetih let 20. stoletja na različne načine (publikacije, predavanja, pogovori z umetniki, vodeni ogledi po zbirkah ipd.) ponuja kontekstualno gradivo o temah filmske zgodovine in filmske estetike. Od leta 2002 se te dejavnosti postopoma povečujejo.
Vprašanja kontekstualizacije, prenosa kinematografske izkušnje v izobraževalni okvir (v sodelovanju z univerzami in šolami) ter publicistično in uredniško delo v zvezi z zbirkami dobivajo vse pomembnejšo vlogo v muzejskem delu. Filmski muzej velja za šolo gledanja (Die Zeit) vse od ustanovitve leta 1964. Ta šola se ne začne, ko nekdo postane odrasel ali se vpiše na univerzo.
Cilj filmsko izobraževalne politike Avstrijskega filmskega muzeja je že veliko pred tem začeti dajati impulze in se osredotočati na kritično in igrivo preučevanje gibljivih slik – tako iz preteklosti kot iz sedanjosti. Kot pravi Umberto Eco, ”Demokratična civilizacija se bo rešila le, če bo jezik podobe spremenila v spodbudo za kritično refleksijo, ne pa v vabilo k hipnozi.”
Poleg spreminjajočih se retrospektiv Avstrijskega filmskega muzeja so dolgoročni ciklični programi tesno povezani z izobraževalnim delom in zbirateljsko politiko Filmskega muzeja. Od leta 1975 je bilo posnetih več pogovorov s filmskimi ustvarjalci, od leta 2004 so skoraj vsi izobraževalni dogodki (predavanja, simpoziji, debate, vprašanja in odgovori) dokumentirani na avdio ali video zapis.
V zadnjih desetih letih sta je zgodilo še kar nekaj družbenih tranzicij, ki so vplivale na razvoj filmskega muzeja in precepcijo kulturno izobraževalne ustanove in programa. In edina konstanta, na katero Avstrijski filmski muzej lahko vedno računa, so priseljenci. S priseljenci bo prišla njihova kultura in njihovi filmski ustvarjalci. Novi potenciali za izvrstnost in odličnost. Za ohranitev in negovanje medkulturnega dialoga. Filmske kulturne dediščine.
Novo in staro poslanstvo.
U drugoj polovici svibnja s kolegom smo u okviru mobilnosti osoblja programa Erasmus+ posjetili Austrijski filmski muzej u Beču, središnju austrijsku instituciju za očuvanje domaće i svjetske audiovizualne filmske baštine. Posjet smo dugo planirali, ali nam je bio važan iz nekoliko razloga – Beč je postao većinski useljenički grad, kulturno stjecište više od stotinu različitih nacionalnih zajednica koje u njemu žive i djeluju. Među njima i mnoštvo balkanskih naroda.
Beč je oduvijek bio grad koji je kroz povijest utjecao na razvoj slovenskog društva. Nekada, prije nešto više od 100 godina, bio je i naš glavni grad. Beč je također grad koji je oduvijek bio (pre)poznat po svojoj izvrsnosti, tradiciji, kulturnoj baštini i poštovanju prema njoj. Drugi razlog je taj što kreativni direktor programa odn filmski kustos, jedan od najboljih poznavatelja filma, društvenih prilika i društvene klime u Europi. On je vjerojatno jedan od rijetkih koji može privući iranske gledatelje na retrospektive izraelskog filma i obrnuto. Danas to više nije samo uspjeh, već misija. Riječ je o Juriju Medenu, koji je prethodno godinama radio u američkom Rochesteru, da bi se poslije vratio nazad u Europu, u Beč.
Treći je razlog filmski i kulturno – obrazovni program koji Jurij priprema zajedno sa svojim kolegama. Kako to planira, kako kontaktira s autorima, kako se obraća publici, kako planira obrazovne radionice prije projekcija, tijekom projekcija ili nakon projekcija. Kako arhiviraju svoju veliku kolekciju filmova i kako se plasiraju na tržište. I kako njeguju interkulturalni dijalog kroz retrospektive različitih europskih filmskih autora i žanrova. Sve su to bile neke od tema koje su nas dovele do ovog radnog posjeta.
Osim toga, upoznali smo koncepte zelene tranzicije i održivosti koje grad Beč planira i provodi. Kao i sam filmski muzej koji je dobio certifikat održive i zelene organizacije. Muzej austrijskog filma jedna je od posljednjih oaza pristupačnosti u strogom centru grada, koja prosječnom čovjeku, bilo studentu ili radniku kojeg tema zanima, može posjetiti centar grada uz određeni sadržaj. Sve ostalo već je posvećeno masovnom svjetskom turizmu, koji je dodatno podijelio Beč na dva različita grada. U blještavilu središnjeg dijela, gdje se nalaze razne palače, muzeji, filharmonija, opera, parkovi, elitni restorani, hoteli itd. Samo nekoliko tramvajskih stanica dalje počinje druga, većinska bečka stvarnost – mjesto gdje različite etničke skupine žive u multinacionalnim getima boreći se s elementarnom emancipacijom i prosperitetom vlastitih obitelji.
U svakom slučaju, bilo nam je veliko zadovoljstvo upoznati kolege iz kolektiva koji su nas srdačno primili. Održali smo radne sastanke kako s upravom, tako i s raznim kolegama koji se brinu o različitim odjela – od planiranja do tehničke službe, realizatora programa itd. Utvrdili smo da imamo mnogo dodirnih točaka i mogućnosti suradnje i u budućnosti. Također, kroz grupne mobilnosti odraslih učesnika za koje bismo mogli napraviti jako dobar program koji bi mogao pokriti mnoge kreativne, zelene, digitalne i organizacijske kompetencije. A prije svega, interkulturalni dijalog.
Temelj obrazovne politike Muzeja filma uvijek je bila tzv. prisutnost prikazanog filma, kinematografski događaj. Kino je najprikladnije mjesto za susret s filmskim medijem jer je jedinstveno sjecište povijesne tehnologije, estetskog okruženja i društvene situacije. Muzej filma je za svoj rad dobio mnoga priznanja u zemlji i inozemstvu.
Zalaganje za muzeološki primjeren način prezentacije filma i dalje je visoko cijenjen aspekt njezina obrazovnog rada. Radikalan pristup suosnivača muzeja, Petra Kubelke i Petra Konlechnera, bio je novost u smislu metodološkog pristupa ka korijenima, u Austriji 1960-ih.
Film je tada proglašen muzejskim predmetom i time uveden u visoku kulturu, vodeći računa o primarnoj ulozi osjetilnog filmskog iskustva, uz naglašavanje samosvojnih i avangardnih pozicija. Unatoč tobožnjem purizmu filmskog muzeja, edukacija je već tada bila zamišljena u širem smislu, jer se odnosila na one aktivnosti koje nadilaze redovne (večernje) filmske projekcije, odnosno nadopunjuju i proširuju ovaj oblik prezentacije.
Od šezdesetih godina 20. stoljeća institucija na razne načine (publikacije, predavanja, razgovori s umjetnicima, vodstva kroz zbirke i sl.) nudi kontekstualnu građu o temama iz povijesti filma i filmske estetike. Od 2002. te se aktivnosti postupno povećavaju. Sve važniju ulogu u muzejskom radu dobivaju pitanja kontekstualizacije, prijenosa kinematografskog iskustva u obrazovni okvir (u suradnji sa sveučilištima i školama), te publicistički i urednički rad u odnosu na zbirke. Filmski muzej smatra se školom gledanja (Die Zeit) otkad je osnovan 1964. godine.
Ova škola ne počinje kada netko postane odrasla osoba ili upiše sveučilište. Cilj filmskog obrazovnog pola itike Austrijskog filmskog muzeja davno je prije toga počela davati poticaje i fokusirati se na kritičko i razigrano proučavanje pokretnih slika – kako iz prošlosti tako i iz sadašnjosti. Kako kaže Umberto Eco, “Demokratska civilizacija spasit će se samo ako jezik slike pretvori u poticaj za kritičko promišljanje, a ne u poziv na hipnozu.” Uz promjenjive retrospektive Austrijskog filmskog muzeja, dugoročni ciklički programi usko su povezani s obrazovnim radom i kolekcionarskom politikom Muzeja filma. Od 1975. snimljeno je nekoliko razgovora s filmašima, a od 2004. gotovo sva edukativna događanja (predavanja, simpoziji, tribine, pitanja i odgovori) dokumentirana su audio ili video zapisom.
U posljednjih desetak godina dogodile su se brojne društvene tranzicije koje su utjecale na razvoj filmskog muzeja i percepciju kulturno obrazovne ustanove i programa.
A jedina konstanta na koju Austrijski filmski muzej uvijek može računati su imigranti. S imigrantima će doći njihova kultura i njihovi filmaši. Novi potencijali za izvrsnost i izvrsnost. Očuvati i njegovati međukulturni dijalog. Filmska kulturna baština.
Novo i staro poslanstvo.
Austrian film museum – the place to live the Intercultural dialog
Vienna, 20.5.2024
With Burja around Europe – Austrian film museum
In the second half of May, my colleague and I visited the Austrian Film Museum, the central Austrian institution for the preservation of domestic and world audiovisual film heritage in Vienna, as part of the staff mobility of the Erasmus+ program. We had planned the visit for a long time. Still, it was essential for us for a few reasons – Vienna has become a major immigrant city and a cultural meeting point for more than a hundred different national communities that live and work there. Among them are also a multitude of Balkan nations. Vienna has always been a city that has historically influenced the development of Slovenian society. Once, a little more than 100 years ago, it was also our capital. Vienna is also a city that has always been (over)known for its excellence, tradition, cultural heritage and respect for it.
Another compelling reason for our visit was the creative director of the program, Juri Meden. His expertise in film, social conditions, and the European social climate is unparalleled. He has a unique ability to attract viewers from diverse backgrounds to film retrospectives, bridging cultural gaps and fostering intercultural dialogue. Juri, who spent many years in Rochester, USA, before returning to Europe, is a key figure in the museum’s mission.
The third reason is the film and cultural-educational program that Jurij is preparing with his colleagues. How he plans it, contacts the authors, addresses the audience, and plans educational workshops before, during, or after screenings, how they archive their extensive film collection and how they market themselves. And how they foster intercultural dialogue through retrospectives of various European filmmakers and genres. All these were among the topics that led us to this working visit. In addition, we learned the concepts of green transition and sustainability, which the city of Vienna plans and implements, and the film museum itself, which has obtained the certificate of a sustainable and green organization.
The Austrian Film Museum is one of the last oases of affordability in the strict city centre, which allows the average person, either a student or a worker interested in the subject, to visit the city centre with specific content. Everything else is already devoted to mass world tourism, further dividing Vienna into two different cities in the glare of the central part, where there are various palaces, museums, philharmonic, opera, parks, elite restaurants, hotels, etc. Just a few tram stops away, another majority Viennese reality begins – a place where different ethnic groups live in multinational ghettos, struggling with the essential emancipation and prosperity of their own families.
Nevertheless, it was a great pleasure to meet the colleagues of the collective, who welcomed us warmly. We held working meetings with the management and various colleagues who take care of different departments – from planning to technical service, program implementers, etc. We also have many points of contact and possibilities for future cooperation. Also, through group mobilities of learning adults, we could make an excellent program that covers many creative, green, digital, and organizational competencies. Above all, intercultural dialogue.
The basis of the Film Museum’s educational policy has always been the presence of a film shown, a cinematic event. The cinema is the most suitable place to encounter the film medium because it is a unique intersection between historical technology, aesthetic environment, and social situation.
The Film Museum has received many awards for its work at home and abroad. Advocacy for a museologically appropriate way of presenting film continues to be a highly valued aspect of its educational work. The radical approach of the museum’s co-founders, Petr Kubelka and Petr Konlechner, was a novelty in the sense of a methodological approach to going to the roots of Austria in the 1960s.
At the time, the film was declared a museum object and thus introduced to high culture, taking into account the primary role of the sensory film experience while emphasizing independent and avant-garde positions. Despite the purported purism of the film museum, education was already conceived in a broader sense at that time, as it referred to those activities that go beyond regular (evening) film screenings or supplement and expand this form of presentation. Since the 1960s, the institution has offered contextual material on film history and film aesthetics in various ways (publications, lectures, talks with artists, guided tours of the collections, etc.).
Since 2002, these activities have gradually increased. Issues of contextualization, the transfer of the cinematographic experience into an educational framework (in cooperation with universities and schools), and publicist and editorial work about collections are gaining an increasingly important role in museum work. The Film Museum has been considered a school of viewing (Die Zeit) since it was founded in 1964. This school does not begin when one becomes an adult or enters university.
The goal of the film educational politics of the Austrian Film Museum has long before begun to give impulses and focus on the critical and playful study of moving images – both from the past and from the present. As Umberto Eco says, “Democratic civilization will only be saved if it turns the language of the image into a stimulus for critical reflection, not an invitation to hypnosis.” In addition to the changing retrospectives of the Austrian Film Museum, the long-term cyclical programs are closely related to the educational work and collecting policy of the Film Museum. Since 1975, several conversations with filmmakers have been recorded, and since 2004, almost all educational events (lectures, symposia, debates, questions and answers) have been documented on audio or video. In the last ten years, quite a few social transitions have influenced the development of the film museum and the perception of the cultural, and educational institution and program. And the only constant that the Austrian Film Museum can always count on is immigrants. With the immigrants will come their culture and their filmmakers. New potentials for excellence and excellence. To preserve and nurture intercultural dialogue—film cultural heritage.
New and old mission.
Vizitka
Zavod Burja
Ulica XIV. Divizije 10
3272 Rimske Toplice
e: info@zavod-burja.si
M: +386 41 577 074
Akreditacija Erasmus+ podeljena Zavodu Burja