VLOGA KULTURNE DEDIŠČINE V TURIZMU
Intervju z Metko Bradetić, direktorico Hrvaške turistične skupnosti v Sloveniji
Foto: Voranc Vogel
Metka pozdravljena. Za uvod nam predstavite delo Hrvaške turistične skupnosti v Sloveniji.
Predstavništvo Hrvaške turistične skupnosti v Sloveniji je del velikega sistema, ki ga vodi nacionalna Hrvaška turistična skupnost, ki ima veliko število poslovalnic po vsem svetu, del tega pa je tudi predstavništvo v Sloveniji. Glavna naloga predstavništva je promocija in oglaševanje Hrvaške kot turistične destinacije. Ljudi v Sloveniji seznanjamo s turistično ponudbo in izdelki, ki jih ponuja Hrvaška. Organiziramo različne prireditve, na katerih predstavljamo turistične vsebine, povezujemo hrvaške turistične subjekte s slovenskimi turističnimi agencijami, obveščamo medije, organiziramo tiskovne konference, različne bussines to bussines delavnice, prisotni smo na sejmih, organiziramo svoje prireditve, na določenih prireditvah pa smo marketinški partner.
S katerimi izzivi se srečujete pri svojem delu?
Pri promociji turizma je v Sloveniji veliko izzivov, saj vsi vemo, da smo bili nekoč ena država in da Slovenci izredno dobro poznajo Hrvaško. Potrebno je biti precej izviren v načinu, kako podajati informacije oziroma najti nekaj takšnega, kar Slovenci še ne poznajo. Včasih nas naši verni gostje prepričajo, da kaj takšnega skoraj ne obstaja, včasih pa samo širša publika s tem ni seznanjena.
Kakšna je po vašem mnenju vloga kulturne dediščine v turizmu?
Vloga kulturne dediščine je izredno pomembna, saj na njej vse bolj ali manj temelji. Vsako mesto, vsako kraj na Hrvaškem ima kulturo, na podlagi katere so se razvila ta mesta, običaji in dogodki, ki ga zaznamujejo. Na nek način se prebivalstvo in gostje ponovno izobražujejo z vsemi temi običaji, z narodnimi nošami, z ljudskimi plesi, z različno materialno in nematerialno kulturno dediščino. Kultura, kot taka, je lahko odličen temelj tako za nov izdelek kot tudi za obstoječi izdelek, ki bo predstavljen na drugačen način.
Kako lahko ustvarimo dobre prakse turizma in kulture?
Vsekakor si prizadevamo za ohranjanje kulturne dediščine in običajev, povezanih z določenim območjem, saj lahko sčasoma izginejo ali izgubijo svojo vrednost. S turizmom poudarjamo običaje določene regije in prispevamo k ohranjanju te kulture. Ko se povezujemo s kulturno dediščino in lokalnimi običaji, se na nek način razlikujemo na tem mestu od vseh ostalih. Zato morajo biti načini promocije določene kulturne dediščine dobro premišljeni, ker jo je potrebno vzdrževati čim dlje in čim bolje. Primer dobre prakse je Mali Lošinj, ki je pred kratkim s sredstvi EU skozi skupni hrvaško – slovenski projekt Mala barka obnovil staro ladjo, loger Nerezinac, ki je dobil funkcijo muzeja. Ladja je znana po svojih jadrih. Ladja je privezana v Malem Lošinju, vstop na ladjo – muzej pa je brezplačen. Moram izpostaviti, da je ladja obnovljena do te mere, da lahko pluje. Z manjšimi skupinami turistov lahko z njo v Lošinjskem akvatoriju delajo dnevne izlete.
Kultura je lahko odličen temelj tako za nov izdelek kot tudi za obstoječi izdelek, ki bo predstavljen na drugačen način.
Kako lahko mladi izkoristijo dvojezičnost, znanje manjšinske in večinske kulture?
Lahko govorim iz lastnih izkušenj. Pred štirimi leti sem prišla v Slovenija, z menoj pa tudi moja hči, ki je takrat začela hoditi v 6. razred osnovne šole. Zdaj osnovno šolo končuje, slovensko pa govori tako tekoče kot hrvaško. Njej je to dvignilo raven samozavesti in veščine komunikacije v obeh državah. Mladi, ki se prilagodijo drugemu kraju svojega prebivališča, načeloma širijo svoja obzorja. Razširijo svoje kulturno obzorje in razumejo, da jih to sočasno bogati in hkrati pokaže, kako različni smo lahko na enem majhnem prostoru.
Ali lahko etnične manjšine igrajo vlogo povezovanja in izgradnje medkulturnih mostov med državami?
Vsekakor. Imate primere iz vsakdanjega življenja – ko nekdo v vaše življenje vnese nekaj novega, oseba, ki je odraščala v drugi kulturi, potem se tudi vi bolje spoznate z drugo kulturo. To bogati vaše izkušnje, besedni zaklad, spoznanja o drugih običajih in širi obzorja vaše izobrazbe. Medkulturno sodelovanje in sobivanje je nekaj, s čimer lahko le pridobimo, nikakor izgubimo.
Medkulturno sodelovanje in sobivanje je nekaj, s čimer lahko le pridobimo, nikakor izgubimo.
Kakšne projekte lahko mladi organizirajo pri povezovanju različnih kultur in lastne emancipacije?
Bolj kot smo stari, bolj smo tudi izkušeni in verjamemo, da je nekatere stvari najbolje narediti na določen način. Tu lahko pademo v past, saj mladi danes pristopajo drugače k določenim nalogam in izzivom. Predvsem zato, ker so odraščali s tehnologijo, ki jim je bila dostopna že od ‘prvega dne’, to je njihov vsakdan. Naša generacija je veliko več direktno komunicirala in si izmenjala besede v fizičnem kontaktu, za razliko od mladih, ki se z dvema ali tremi sporočili hitro dogovorijo. Z različnimi projekti jim morajo le postaviti cilj in sredstva, s katerimi razpolagajo, in vse prepustiti njihovi domišljiji in ustvarjalnosti. Mladi k reševanju težav pristopajo drugače, na način, ki je preprostejši, kot bi k njemu pristopile naše generacije.
Prostovoljstvo in solidarnost v okviru osebne izgradnje in emancipacije?
Prvi temelj tega sta družina in vzgoja, ki ju otrok prejme pred vstopom v družbeno skupnost. Po tem vrtec in šola ter vključevanje v določene dejavnosti, katere jim dajejo možnost, da izrazijo svojo osebnost in solidarnost. Mladi izkoristijo vse priložnosti, ki se jim ponudijo – hodijo tudi na različne tečaje mediacije, kar je zelo pomembno, saj pomanjkanje komunikacije pogosto vodi v konflikte. Imajo možnost, da se izrazijo, oni pišejo scenarije, dodeljujejo si različne vloge. Ne gre za to, da mladi ne želijo sodelovati, potrebno jih je samo na pravi način zainteresirati za nekaj, kar ima vezo s kulturo. Potrebno jih je motivirati, potem pa pustiti, ker imajo visok prag tolerance in sposobnost pomagati.
Kako pomembna sta vseživljenjsko učenje in izobraževanje – formalno in neformalno, pri oblikovanju človeka?
Ko sem prišla k dedku in mu po diplomi rekla – to je to z mojo izobrazbo, mi je dejal, da se zdaj šele začenjam učiti. Moram priznati, da se še vedno veliko učim, formalno in neformalno. Vsak dan preberem članek, povezan z mojim delovnim mestom. Vseživljenjsko učenje je pomembno, ker človek z njim nadgrajuje pridobljeno znanje, s tem pa odpira druge vidike. Človek s pomočjo različnih tečajev, prostovoljstva ali dela v društvih širi svoj krog ljudi, svoje stike, ozavešča različne situacije in druge aspekte svojega življenja.
Človek s pomočjo različnih tečajev, prostovoljstva ali dela v društvih širi svoj krog ljudi, svoje stike, ozavešča različne situacije in druge aspekte svojega življenja.
Sodobne tehnologije in družbena omrežja – pozitivna povezanost ali zavora pri razvoju komunikacijskih veščin, včasih celo zasvojenost?
Vse aplikacije in družbena omrežja, ki nam utirajo pot v svet, so bile ustvarjene s pozitivnim namenom. Jaz bi izpostavila odgovorno uporabo vsega tega. Mislim, da se niti mladi niti stari ne zavedajo posledic neprimerne uporabe družbenih omrežij. Predvsem zato, ker ne vemo, kdo se skriva za določenimi profili. Večina jih ima pozitivne namere, vendar vedno obstajajo ljudje, ki to izkoriščajo. Treba je biti pozoren, komu in na kakšen način dajemo vpogled v svoj intimni svet. Ljudje danes veliko delimo – kje smo, s kom smo, kaj počnemo… Da, to tehnologijo moramo uporabljati in z njo komunicirati, vendar ne za vsako ceno.
Za konec, kakšno je vaše splošno sporočilo, kakšen nasvet bi dali mladim?
Moje splošno sporočilo mladim je – življenje je lepo, vsaka težava ima rešitev, morda ne takšno, kot smo si zamislili, ampak jo ima. V življenju moramo veliko vložiti v stvari, katere si želimo, a na koncu, ko izpolnimo določen cilj, nam to prinese posebno zadovoljstvo. Ni potrebno pretiravati s previsokimi cilji, bolje je iti korak za korakom. Treba je ostati pozitiven, imeti voljo in željo, vse ostalo pa bo sovpadalo skozi življenje.
ULOGA KULTURNE BAŠTINE U TURIZMU
Intervju s Metkom Bradetić, direktoricom Hrvatske turističke zajednice u Sloveniji
Foto: Voranc Vogel
Metka, pozdravljena. Za početak nam predstavite rad Hrvatske turističke zajednice u Sloveniji.
Predstavništvo Hrvatske turističke zajednice u Sloveniji je dio jednog velikog sustava, na čelu kojeg je Hrvatska turistička zajednica u Hrvatskoj, koja u svom sastavu ima veliki broj predstavništva po svijetu, a dio toga je i predstavništvo u Sloveniji. Glavna zadaća predstavništva je promocija i oglašavanje Hrvatske kao turističke destinacije. U tu svrhu upoznajemo ljude u Sloveniji sa turističkom ponudom i proizvodima koje Hrvatska pruža. Organiziramo različite događaje na kojima predstavljamo turistički sadržaj, povezujemo hrvatske turističke subjekte sa slovenskim turističkim agencijama, informiramo medije, organiziramo press konferencije, razne bussines to bussines radionice, prisutni smo na sajmovima, organiziramo svoje manifestacije i marketinški smo partner na određenim događanjima.
Koji su izazovi s kojima se susrećete u svom radu?
Izazova u Sloveniji u turističkoj promociji Hrvatske je jako puno jer svi znamo da smo nekada bili jedna država i da Slovenci Hrvatsku u turističkom smislu poznaju izuzetno dobro. Treba biti poprilično izvoran u informacijama koje plasiramo, odnosno potrebno je pronaći ono nešto što Slovenci još ne znaju. Ponekad nas naši vjerni gosti ostavljaju u uvjerenju da takvo nešto skoro da ne postoji, a ponekad možda jedino šira publika s tim nije upoznata.
Po vašem mišljenju, kakva je uloga kulturne baštine u turizmu?
Uloga kulturne baštine je izuzetno bitna jer se na tome više manje sve temelji. Svako mjesto, svaki grad u Hrvatskoj, ima kulturu na osnovu koje su se razvili ti gradovi, običaji i manifestacije koji ga obilježavaju. Kroz kulturu se na neki način ponovo educira stanovništvo i gosti, sa svim tim običajima, narodnom nošnjom, narodnim plesom, sa raznom materijalnom i nematerijalnom kulturnom baštinom. Kultura kao takva može biti odličan temelj i za novi proizvod, ali i za postojeći proizvod koji će se na drugi način prikazati.
Kultura kao takva može biti odličan temelj i za novi proizvod, ali i za postojeći proizvod koji će se na drugi način prikazati.
Kako možemo stvoriti dobre prakse turizma i kulture?
Definitivno se radi na tome da se očuva kulturna baština i običaji vezani za neki kraj, jer bi u protivnom možda s vremenom nestali ili izgubili na vrijednosti. S turizmom naglašavamo običaje nekog kraja i doprinosimo očuvanju te kulture. Kad se povezujemo s kulturnom baštinom i lokalnim običajima, mi se na neki način razlikujemo u tom mjestu od svih ostalih. Samim time bi trebalo dobro razmisliti o načinima promocije određene kulturne baštine i trebalo bi je što duže i što bolje održavati. Primjer dobre prakse je Mali Lošinj koji je nedavno sa sredstvima EU kroz zajednički hrvatsko – slovenski projekt Mala barka obnovio stari brod, loger Nerezinac, koji je dobio funkciju muzeja. Brod je poznat po svojim jedrima. Nalazi se na vezu u Malom Lošinju, a ulaz na brod – muzej je besplatan, s time da moram napomenuti i da je obnovljen u toj mjeri da se s njime može i ploviti. S njim se mogu raditi dnevne ture u Lošinjskom akvatoriju s manjim grupama turista.
Kako mogu mladi iskoristiti prednosti dvojezičnosti, poznavanje manjinske i većinske kulture?
Mogu govoriti iz svog iskustva. Prije četiri godine sam došla u Sloveniju i sa mnom je došla moja kćer koja je tada krenula u 6. razred osnovne škole. Sad završava osnovnu školu i govori slovenski isto toliko tečno kao i hrvatski. Njoj je to podiglo razinu samopouzdanja i sigurnost u komunikaciji u obje države. Mladi koji se prilagođavaju drugom mjestu svog boravka, u principu šire svoje vidike. Šire i svoje kulturne obzore i shvaćaju da ih to obogaćuje, a istovremeno to pokazuje koliko jesmo i možemo biti na jednom malom prostoru različiti.
Da li etničke manjine mogu imati ulogu povezivanja i izgradnje međukulturnih mostova među državama?
Apsolutno. Imate primjere u svakodnevnom životu – kad neko donese nešto novo u vaš život, osoba koja je odrasla u nekoj drugoj kulturi, onda se i vi upoznajete bolje s drugom kulturom. Time obogaćujete svoje iskustvo, vokabular, saznanja o drugim običajima i na taj način širite vidike svog obrazovanja. Međukulturno sudjelovanje i suživot je nešto od čega samo možemo dobiti, nikako izgubiti.
Međukulturno sudjelovanje i suživot je nešto od čega samo možemo dobiti, nikako izgubiti.
Kakve projekte mogu mladi organizirati u povezivanju različitih kultura i svoje emancipacije?
Što smo stariji, imamo puno više iskustva i mislimo kako je neke stvari najbolje napraviti na određeni način. Tu možemo upasti u zamku jer mladi danas drugačije pristupaju određenim zadacima i izazovima. Prvenstveno zato što su odrasli sa tehnologijom koja im je bila dostupna od ‘prvog dana’ njihovog života i svakako im je to svakodnevnica. Naša generacija je puno više izravno komunicirala te izmjenjivala riječi u fizičkom kontaktu, za razliku od današnjih mladih koji se brzo dogovore, preko dvije-tri poruke. Kod raznih projekata mladima je potrebno samo zadati nekakav cilj i sredstva kojima raspolažu, a sve ostalo prepustiti njihovoj mašti i kreativnosti. Oni na drugačiji način pristupaju problemima i rješenjima, na neki način koji je možda i jednostavniji nego što bi naše generacije tome pristupile.
Volonterizam i solidarnost u kontekstu osobne izgradnje i emancipacije?
Prvi temelj izgradnje osobe je obitelj te odgoj koje dijete dobiva kroz obitelj prije nego što uđe u neku društvenu zajednicu. Nakon toga vrtić i škola te uključivanje u određene aktivnosti koje im daju priliku iskazati svoju osobnost i solidarnost. Mladi koriste sve mogućnosti koje im se pruže između ostalog odlaze i na razne tečajeve medijacije, što je jako bitno, jer nedostatak komunikacije vrlo često dovodi do konflikata. Daje im se mogućnost da se sami izraze, oni pišu scenarije, dodjeljuju si uloge. Nije da mladi ne žele sudjelovati, samo ih je potrebno na pravi način zainteresirati za nešto što s kulturom ima veze. Treba ih motivirati, a onda pustiti jer imaju poprilično visok prag tolerancije i sposobnosti pomaganja.
Koliko je bitno sveživotno učenje i obrazovanje – formalno i neformalno, u izgradnji čovjeka?
Kad sam došla svom djedu i poslije diplome mu rekla, to je to moje učenje je završilo, on je rekao da ću tek sad početi stvarno učiti u životu i kroz život. Moram priznati da još uvijek puno učim, i formalno i neformalno. Svaki dan pročitam članak vezan za moje radno mjesto. Cjeloživotno učenje je bitno jer njime čovjek nadograđuje svoja stečena znanja i time mu se otvaraju drugi vidici. Čovjek kroz razne tečajeve, volontiranje ili rad s udrugama također čovjek širi svoj krug ljudi, svoje kontakte, osvještava kroz razne situacije i druge aspekte u svom životu.
Cjeloživotno učenje je bitno jer njime čovjek nadograđuje svoja stečena znanja i time mu se otvaraju drugi vidici.
Suvremene tehnologije i društvene mreže – pozitivno povezivanje ili kočnica u razvijanju komunikacijskih vještina, ponekad i ovisnost?
Sve aplikacije i društvene mreže koji nam otvaraju put u svijet su stvorene s pozitivnom namjerom. Međutim, ja bi tu stavila naglasak na odgovornom korištenju svega toga. Mislim da ni mladi ni stariji nisu svjesni kakve posljedice može izazvati neprimjereno korištenje društvenih mreža. Prvenstveno, jer ne znamo tko se skriva iza određenih profila. Većina ima pozitivne namjere međutim uvijek postoje osobe koje te mreže iskorištavaju. Treba biti oprezan, kome i na kakav način dati uvid u svoj intimni svijet. Ljudi danas poprilično puno dijele – gdje se nalaze, s kim se nalaze, šta rade… Da, svakako treba tehnologiju koristiti i komunicirati uz pomoć nje, ali ne pod svaku cijenu.
Za kraj, kakva je vaša generalna poruka, što savjetujete mladima?
Moja generalna poruka mladima je – život je prekrasan, svaki problem ima rješenje, možda ne takvo kako smo zamislili, ali ga zaista ima. U životu je potrebno puno ulagati u stvari koje želimo, ali na kraju, kad ispunimo određeni cilj, onda nam to daje posebno zadovoljstvo postignutim. Ne treba pretjerivati previsokim ciljevima, već ići korak po korak. Treba biti pozitivan, imati volju i želju a sve ostalo će se poklopiti tokom života.
Vizitka
Zavod Burja
Ulica XIV. Divizije 10
3272 Rimske Toplice
e: info@zavod-burja.si
M: +386 41 577 074
Akreditacija Erasmus+ podeljena Zavodu Burja