• English
info@zavod-burja.si
Zavod Burja
  • O zavodu
  • Kdo smo
    • Cilji delovanja
    • Podporniki
  • Aktivnosti
  • Dogodki
  • Projekti
    • Mladi zEKO
    • Prihodnje perspektive znanja
    • Kulturni zEKO
    • Druge perspektive znanja
    • Projekt 7D
      • Učilnica 7D
    • Manjšinske zgodbe
    • Manjšinska mladinoteka
    • Nove perspektive znanja
    • JSKD
    • Odprte roke
    • Akreditirani projekti mobilnosti Erasmus+ 2022 – 2027
  • Menu
  • Youtube
  • Facebook
SLOVENŠČINAHRVATSKIENGLISH

Sledovi čipke in soli

Pag, 10.11.2025

Z Burjo po Evropi v okviru programa Erasmus+

Skupinske mobilnosti odraslih v okviru programa Erasmus+: Spodbujanje kreativnosti in medkulturnega dialoga 

Sledovi čipke in soli

Na otoku, ki diši po morju in sivki, nit čipke pa lovi svetlobo jutra, se je odvila Erasmus mobilnost odraslih Sledovi čipke in soli. To je bilo srečanje ustvarjalnosti, tradicije in dialoga. Program je združil udeležence iz Slovenije in Hrvaške v skupnem raziskovanju kulturne dediščine Paga, v sodelovanju z domačinkami, Društvom paških čipkaric Frane Budak.

Pag je postal naš učitelj. Njegove ozke kamnite ulice, vonj morja in tišina muzejev so postali živ del učnega procesa. Udeleženci so opazovali, prisluhnili in se dotaknili sveta okoli sebe ter v vsakem detajlu našli sledove preteklosti, ki navdihujejo sedanjost. Čipka je tako kot sol postala metafora vsega, kar povezuje. Natančnosti, potrpežljivosti, skupnost in spretnost, ki se prenaša skozi dotik.

Delavnice so se spreminjale v srečanja z ljudmi, ki to tradicijo ustvarjajo. Paške čipkarice, varuhinje stoletne dediščine, so odprle svoja srca in dlani ter pokazale, da ima vsaka nit svojo zgodbo. Njihovo delo, tiha osredotočenost in ritem igle so udeleženke učili, da se ustvarjalnost rojeva iz pozornosti, trajnost pa iz spoštovanja časa in truda. V krhkosti in moči čipke so mnogi prepoznali tudi lastno nit. Tisto, ki povezuje osebno izkušnjo s kolektivno dediščino.

Pag se ni ustavil le pri tradiciji. Skozi fotografijo, video in digitalna orodja so udeleženke spoznavale, kako lahko staro spregovori v novem jeziku. Posebej pomembno je bilo učenje uporabe aplikacije za ustvarjanje foto kolažev, pri čemer je bil proces za naše starejše udeleženke pravi izziv. Od prvih korakov, nameščanja aplikacije, orientacije v menijih, razumevanja osnovnih funkci, do ustvarjanja lastnih digitalnih del. Vsak mali napredek, shranjena slika, dodan element ali izbrana postavitev je prinesla veliko zadovoljstvo in občutek osebnega uspeha. Ta aktivnost ni bila le učenje digitalnih veščin, temveč simbol opolnomočenja. Dokaz, da lahko tudi tisti z najmanj izkušenj ob podpori in potrpežljivosti osvojijo sodobna orodja ter preko njih izrazijo svojo zgodbo in ustvarjalnost. Na delavnicah digitalne interpretacije kulturne dediščine so nastajale kratke vizualne zgodbe, beležili so se motive čipke, soli in krajine ter iskali način, kako dediščino izraziti v sodobni obliki. Aktivnosti so pokazale, da je tehnologija, kadar se uporablja premišljeno, lahko zaveznik dediščine, ne pa njen tekmec.

Poseben vtis so pustili obiski Muzeja paške čipke in Muzeja soli, krajev, kjer se zgodovina prepleta z vsakdanjostjo. Ob strokovnem vodstvu so udeleženke razmišljale o povezanosti naravnih virov, dela in umetnosti ter o tem, kako sta soline kot čipke stoletja oblikovali identiteto otoka. Ta razmišljanja so odpirala vprašanja o trajnosti, o vlogi kulture v skupnosti in o tem, kaj danes pomeni ohranjati tradicijo, ne da bi jo zgolj konzervirali.

Naš izobraževalni program se ni ukvarjal le z ročnimi spretnostmi, temveč tudi z notranjimi procesi. Vsaka delavnica je bila prostor za razmislek o lastni identiteti, ustvarjalnosti in vlogi v skupnosti, tudi s pomočjo kart inkluzivnosti. Udeleženci so skozi pogovor in pisanje delili svoje vtise, iskali pomen v malenkostih. V gesti, pogledu, v tišini med dvema stavkoma. V takem vzdušju sta rasla zaupanje in občutek pripadnosti, ki presegata meje in jezike.

Metodologija programa je bila preprosta, a hkrati večplastna. Participativno učenje skozi izkušnjo, ustvarjanje skozi sodelovanje in razmislek skozi umetnost. Pag je postal učilnica brez zidov, kjer sta se teorija in praksa prepletali v ritmu morja. Vsaka udeleženka je našla svoj način izražanja. Nekatera skozi objektiv fotoaparata, nekatera skozi besede, nekatera skozi šepet igle na platnu.

V okviru programa so obravnavali tudi prednostne teme Erasmus+ programa. Zeleno, digitalno in vključujoče delovanje ter aktivno participacijo. Skozi pogovore in praktične naloge smo raziskovali, kako te vrednote prepoznati v vsakdanjem življenju in jih vključiti v skupne aktivnosti. Poseben poudarek je bil na razumevanju učinkov mobilnosti, od osebne rasti in razvoja kompetenc do prispevka skupnosti ter prenosa znanja v domača okolja. Učili smo se, kako ozavestiti spremembe, ki se zgodijo med mobilnostjo, jih poimenovati ter strukturirano zapisati učne izide kot konkretne rezultate izkustvenega učenja. Ta refleksija je programu dodala globino ter omogočila jasnejši vpogled v napredek in dolgoročne koristi.

Na zaključnem srečanju, ko so se vtisi zbirali in so se zgodbe prepletale, je postalo jasno, da je bila mobilnost veliko več kot izobraževalni program. Bila je skupna lekcija o pozornosti, upočasnitvi in poslušanju. O tem, kako je kulturna dediščina lahko orodje spremembe, vir učenja in most med generacijami. Udeleženci so domov odnesli več kot nove veščine, odnesli so občutek povezanosti z otokom, z ljudmi in lastno ustvarjalnostjo.

Pedagoški pristopi, uporabljeni v programu, so bili skrbno izbrani, da bi odgovorili na potrebe različnih skupin udeležencev, predvsem tistih z manj izkušenj na digitalnem ali umetniškem področju. Združevali so metode izkustvenega učenja, sodelovalne pristope ter refleksivne metode, kot so vodeni pogovori, kratki pisni zapisi in skupne analize izkušenj. Aktivnosti so bile strukturirane tako, da spodbujajo ustvarjalno razmišljanje, samostojnost in občutek kompetentnosti, hkrati pa ustvarjajo varno, podporno okolje, v katerem lahko vsak napreduje v svojem ritmu. Takšen pedagoški okvir je omogočil naravno prepletanje teorije, prakse in osebnih izkušenj ter spremenil učenje v živ, dinamičen in smiseln proces.

Še enkrat se je potrdilo, da ima izobraževanje odraslih, kadar temelji na umetnosti in izkušnji, moč spreminjati perspektive in graditi skupnosti. Kajti ko enkrat začutiš ritem čipke med prsti in okus soli na ustnicah, veš, da nisi učil le o dediščini, temveč o samem življenju.

Tragovima čipke i soli

Pag, 10.11.2025.

S Burjom po Europi u okviru programa Erasmus+

Grupne mobilnosti odraslih u okviru programa Erasmus+: Poticanje kreativnosti i međukulturnog dijaloga 

Tragovima čipke i soli

Na otoku koji miriše na more i lavandu, gdje sol sjaji na koži kao kristalni prah, a nit čipke presijeca svjetlost jutra odvila se Erasmus mobilnost odraslih Tragovima čipke i soli. To je bio susret kreativnosti, tradicije i dijaloga. Program je okupio sudionike iz Slovenije i Hrvatske u zajedničkom istraživanju kulturne baštine Paga, u suradnji s domaćinom, Društvom paških čipkarica Frane Budak.

Pag je postao naš učitelj. Njegove uske kamene ulice, miris mora i tišina muzeja postali su živi dio procesa učenja. Sudionici su promatrali, osluškivali i doticali svijet oko sebe, pronalazeći u svakom detalju tragove prošlosti koji nadahnjuju sadašnjost. Čipka, kao i sol, postala je metafora svega što povezuje. Od preciznosti, strpljenja, zajedništva i vještina koje se prenose kroz dodir.

Radionice su se pretvarale u susrete s ljudima koji ih stvaraju. Paške čipkarice, čuvarice stoljetne tradicije, otvorile su svoja srca i ruke, pokazujući da u svakoj niti postoji priča. Njihov rad, tiha koncentracija i ritam igle naučili su sudionike da se stvaralaštvo rađa iz pažnje, a održivost iz poštovanja prema vremenu i trudu. U dodiru s čipkom, u njezinoj krhkosti i snazi, mnogi su prepoznali vlastitu nit, onu koja spaja osobno iskustvo s kolektivnim nasljeđem.

No, Pag se nije zaustavio samo na tradiciji. Kroz fotografiju, video i digitalne alate sudionici su učili kako staro može progovoriti novim jezikom. Posebno je važno istaknuti da su se sudionice učile instalirati i koristiti aplikaciju za photo collage, odnosno spajanje više fotografija i motiva u jedinstvenu vizualnu kompoziciju. Za naše starije polaznice ovaj je proces bio pravi izazov. Od prvih koraka preuzimanja aplikacije, snalaženja u izbornicima i razumijevanja osnovnih funkcija, do stvaranja vlastitih digitalnih radova. Svaki mali napredak, uspješno spremljena slika, ubačen novi element ili odabir kreativnog rasporeda, donosio je veliko zadovoljstvo i osjećaj osobnog uspjeha. Ova aktivnost nije bila samo digitalna vještina, već i simbol osnaživanja, pokazatelj da i oni s najmanje digitalnog iskustva mogu s podrškom i strpljenjem ovladati suvremenim alatima te kroz njih izraziti svoju priču i kreativnost. Na radionicama digitalne interpretacije kulturne baštine stvarale su se kratke vizualne priče, bilježili motivi čipke, soli i pejzaža. Tražio se način da se nasljeđe pretvori u suvremeni izraz. Te su aktivnosti pokazale kako tehnologija, kada se koristi s mjerom i svrhom, može biti saveznik baštine, a ne njezin suparnik.

Posebno snažan doživljaj pružili su posjeti Muzeju paške čipke i Muzeju soli, mjestima gdje se povijest pretače u svakodnevicu. Kroz edukacijsko vođenje, sudionice su promišljale o povezanosti prirodnih resursa, rada i umjetnosti, o tome kako je i solana, uz čipkarice, stoljećima oblikovale identitet otoka. Ta su promišljanja otvarala pitanja o održivosti, o ulozi kulture u zajednici i o tome što danas znači čuvati, a ne konzervirati tradiciju.

Naš obrazovni program nije se bavio samo rukotvorinama nego i unutarnjim procesima. Svaka radionica bila je prostor refleksije o vlastitom identitetu, kreativnosti i ulozi u zajednici kroz karte inkluzivnosti. Sudionici su kroz razgovor i pisanje dijelili svoje dojmove, tražeći smisao u malim stvarima. U gesti, u pogledu, u tišini između dviju rečenica. U takvom ozračju nastajalo je povjerenje i osjećaj pripadnosti koji nadilazi granice i jezike.

Metodologija programa bila je jednostavna, a istodobno slojevita. Participativno učiti kroz iskustvo, stvarati kroz suradnju, promišljati kroz umjetnost. Pag je postao učionica bez zidova, gdje su se teorija i praksa spajale u ritmu mora. Svaki je sudionik pronašao svoj način izražavanja, netko kroz objektiv fotoaparata, netko kroz riječi, netko kroz šapat igle na platnu.

U sklopu programa dodatno su se obrađivale ključne prioritetne teme Erasmus+ programa. To su zeleno, digitalno i uključivo djelovanje te aktivna participacija. Kroz razgovore i praktične zadatke sudionici su istraživali kako se te vrijednosti mogu prepoznati u njihovoj svakodnevici i integrirati u zajedničke aktivnosti. Poseban naglasak stavljen je na razumijevanje učinaka mobilnosti. Od osobnog rasta i razvoja kompetencija, do doprinosa zajednici i prijenosa stečenog znanja u vlastita okruženja. Učili smo kako osvijestiti promjene koje se događaju tijekom obrazovnog procesa mobilnosti, kako ih imenovati te kako strukturirano zapisivati učne ishode, prepoznajući ih kao konkretne, primjenjive rezultate iskustvenog učenja. Ova refleksivna komponenta dala je programu dodatnu dubinu, omogućivši sudionicima da jasnije sagledaju svoje napredovanje i dugoročne koristi sudjelovanja.

Na završnom susretu, dok su se dojmovi sabirali, a priče isprepletale, postalo je jasno da je mobilnost bila mnogo više od edukacijskog programa. Bila je to zajednička lekcija o pažnji, o usporavanju i slušanju. O tome kako kulturna baština može biti alat promjene, izvor učenja i most između generacija. Sudionici su sa sobom ponijeli više od novih vještina. Ponijeli su osjećaj povezanosti s otokom, s ljudima i s vlastitom kreativnošću.

Pedagoški pristupi korišteni u programu bili su pažljivo odabrani kako bi odgovorili na potrebe različitih skupina sudionika, osobito onih s manje iskustva u digitalnim ili umjetničkim praksama. Kombinirale su se metode iskustvenog učenja, gdje su polaznici kroz izravno istraživanje i praktičan rad otkrivali nove vještine, s participativnim pristupima koji su naglašavali suradnju, međusobnu podršku i dijeljenje znanja. Korištene su i refleksivne metode, vođeni razgovori, kratki pisani osvrti i zajedničke analize doživljenog, kako bi sudionici mogli bolje razumjeti vlastite procese učenja. Aktivnosti su bile strukturirane tako da potiču kreativno razmišljanje, samostalnost i osjećaj kompetentnosti, a istovremeno stvaraju sigurno, podržavajuće okruženje u kojem svaki sudionik može napredovati svojim ritmom. Ovakav pedagoški okvir omogućio je da se teorija, praksa i osobno iskustvo prirodno prožimaju te da se učenje doživljava kao živ, dinamičan i smislen proces.

Još se jednom potvrdilo da obrazovanje odraslih, kada se temelji na umjetnosti i iskustvu, ima snagu mijenjati perspektive i graditi zajednice. Jer kad jednom osjetiš ritam čipke u prstima i okus soli na usnama, znaš da si učio ne samo o baštini, nego o životu samom.

The Traces of Lace and Salt

Pag, 10.11.2025

With Burja Across Europe within the Erasmus+ Program

Group Mobilities of Adults under the Erasmus+ Programme: Fostering Creativity and Intercultural Dialogue 

The traces of Lace and Salt

On an island scented with sea and lavender, where salt shines on the skin like crystal dust and the threads of lace capture the morning light, an Erasmus adult mobility The Traces of Lace and Salt took place. It was a meeting of creativity, tradition, and dialogue. The programme brought together participants from Slovenia and Croatia in a joint exploration of Pag’s cultural heritage, in cooperation with the local hosts, the Pag Lace Makers Association Frane Budak.

Pag became our teacher. Its narrow stone streets, the smell of the sea and the silence of museums became a living part of the learning process. Participants observed, listened and touched the world around them, finding in every detail traces of the past that inspire the present. Lace, just like salt,  became a metaphor for everything that connects: precision, patience, community, and the skills passed on through touch.

The workshops turned into encounters with the people who create this heritage. The lace makers of Pag, guardians of a centuries-old tradition, opened their hearts and hands, showing that every thread carries a story. Their work, quiet focus and the rhythm of the needle taught participants that creativity is born from attention, and sustainability from respect for time and effort. In the fragility and strength of lace, many recognised their own thread, the one that links personal experience with collective heritage.

But Pag did not stop at tradition alone. Through photography, video and digital tools, participants learned how the old can speak a new language. A particularly important activity was learning to install and use an application for creating photo collages, which proved a real challenge for our older learners. From the first steps, downloading the app, navigating menus, understanding basic functions, to creating their own digital works. Every small success, a saved image, an added element or a chosen layout, brought great satisfaction and a sense of achievement. This activity was not merely a digital skill but a symbol of empowerment, proof that even those with minimal digital experience can, with support and patience, master modern tools and express their stories and creativity through them. In the digital interpretation workshops, participants created short visual stories, recorded motifs of lace, salt and landscapes, and explored ways of turning heritage into a contemporary expression. These activities showed that technology, when used with purpose and balance, can be an ally of heritage, not its competitor.

A particularly powerful experience came through visits to the Pag Lace Museum and the Salt Museum places where history flows into everyday life. Guided tours encouraged participants to reflect on the connection between natural resources, labour and art, and on how both the saltworks and the lace makers have shaped the island’s identity for centuries. These reflections opened questions about sustainability, the role of culture in the community, and what it means today to protect tradition without merely preserving it.

Our educational programme did not focus only on craftwork but also on inner processes. Each workshop offered space for reflection on identity, creativity and one’s role in the community, also through inclusion cards. Through conversation and writing, participants shared their impressions and sought meaning in small things – in a gesture, a glance, the silence between two sentences. In such an atmosphere, trust and a sense of belonging grew, reaching beyond borders and languages.

The programme methodology was simple yet multilayered: participatory learning through experience, creating through collaboration, and reflecting through art. Pag became a classroom without walls, where theory and practice intertwined in the rhythm of the sea. Each participant found their own means of expression, through a camera lens, through words, or through the whisper of a needle on cloth.

The programme additionally explored priority Erasmus+ topics: green, digital and inclusive practices, as well as active participation. Through discussions and practical tasks, participants examined how these values can be recognised in everyday life and integrated into shared activities. Special attention was given to understanding the impact of mobility, from personal growth and competence development to contributing to the community and transferring knowledge back home. We learned how to become aware of changes that occur during mobility, how to name them, and how to document learning outcomes as concrete, applicable results of experiential learning. This reflective component gave the programme additional depth and enabled participants to more clearly perceive their progress and long term benefits.

At the final gathering, as impressions settled and stories intertwined, it became clear that the mobility was much more than an educational programme. It was a collective lesson in attention, slowing down and listening. It showed how cultural heritage can be a tool for change, a source of learning and a bridge between generations. Participants took home more than new skills, they carried with them a sense of connection with the island, with its people and with their own creativity.

The pedagogical approaches used in the programme were carefully selected to meet the needs of diverse groups of participants, especially those with less experience in digital or artistic fields. Methods of experiential learning were combined with participatory approaches that encouraged cooperation, mutual support and knowledge sharing. Reflective methods were also used guided discussions, short written impressions and group analyses of experiences, to help participants better understand their own learning processes. The activities were designed to foster creative thinking, independence and a sense of competence, while creating a safe and supportive environment where everyone can progress at their own pace. This pedagogical framework enabled a natural blending of theory, practice and personal experience, making learning a lively, dynamic and meaningful process.

Once again, it became clear that adult education grounded in art and experience has the power to shift perspectives and build communities. Because once you feel the rhythm of lace between your fingers and the taste of salt on your lips, you know you have learned not only about heritage, but about life itself.

FOTO

Vizitka

Zavod Burja
Ulica XIV. Divizije 10
3272 Rimske Toplice
e: info@zavod-burja.si
M: +386 41 577 074

Varstvo osebnih podatkov

Akreditacija Erasmus+ podeljena Zavodu Burja

Partnerji

PartnerjiPartnerji

Partnerji

PartnerjiPartnerji
Ministrstvo za kulturo Republike Slovenije je dne 17.12.2019 Zavodu Burja podelilo Status organizacije v javnem interesu na področju kulture.
Povezani v besedi Pridružite se Erasmus+ mobilnosti Po poteh aktivnega državljanstva Vojvod...
Scroll to top