• English
info@zavod-burja.si
Zavod Burja
  • O zavodu
  • Kdo smo
    • Cilji delovanja
    • Podporniki
  • Aktivnosti
  • Dogodki
  • Projekti
    • Mladi zEKO
    • Prihodnje perspektive znanja
    • Kulturni zEKO
    • Druge perspektive znanja
    • Projekt 7D
      • Učilnica 7D
    • Manjšinske zgodbe
    • Manjšinska mladinoteka
    • Nove perspektive znanja
    • JSKD
    • Odprte roke
    • Akreditirani projekti mobilnosti Erasmus+ 2022 – 2027
  • Menu
  • Youtube
  • Facebook
SLOVENŠČINAHRVATSKIENGLISH

Pisma iz Kraljeva – Na mostovih besed in v ritmu skupnosti

Kraljevo, 10.6.2025

Z Burjo po Evropi v okviru programa Erasmus+

Pisma iz Kraljeva – Na mostovih besed in v ritmu skupnosti

Skupinske mobilnosti odraslih v okviru programa Erasmus+: Spodbujanje kreativnosti in medkulturnega dialoga 

V začetku junija je Kraljevo za nekaj dni postalo prostor pisanja, pogovora in iskanja skupnega jezika – med različnimi ljudmi, kulturami in svetovi. V okviru kolonije kreativnega pisanja Erasmus+, ki jo je Zavod Burja pripravil v sodelovanju s srbskim partnerjem Imam ideju, so udeleženci iz Slovenije tri dni preživeli v ustvarjalnem in medkulturnem okolju, kjer je bil vsak glas slišan, vsaka zgodba pomembna in vsak trenutek dragocen.

Vodilo programa je bilo kreativno pisanje kot oblika izražanja, refleksije in povezovanja. V središču mesta, med muzejem, gledališčem in tiho oazo samostana Žiča, so udeleženci spoznavali zgodbe lokalne skupnosti in zgodbe drug drugega – počasi, z občutkom, skozi vaje pisanja, opazovanja in skupnega branja. A to niso bile le delavnice pisanja. To so bila tudi povabila k pogovoru, k notranjemu poslušanju, predvsem pa k spoštljivemu srečevanju z drugačnostjo.

Za mnoge udeležence je bila ta izkušnja prva priložnost, da svoje misli ubesedijo tako,  da jih nekdo sliši. Veliko nas je sprva imelo občutek, da nimam ničesar povedati. Vrnili pa smo se z občutkom, da smo bili zares slišani.

Na dvorišču Adžića kuće, kjer domuje tudi uredništvo literarne revije Povelja, se je vzpostavilo posebno ustvarjalno okolje. Naš mentor, književnik Dejan Aleksić, je z rahločutjem in humorjem vodil procese pisanja in branja, ne da bi koga potiskal čez rob, a ravno toliko, da so se mnogi opogumili in se izrazili na način, ki si ga pred tem morebiti niso znali predstavljati. Pisanje ni bilo namenjeno popolnosti, ampak iskrenosti. Ne izdelku, temveč procesu. In v tem procesu smo rasli.

Program je bil preplet individualnega in skupinskega. Od začetnih vaj, kjer smo udeleženci pisali o sebi, o svojih notranjih prostorih, o spominih in željah, se je delo premaknilo proti medsebojnemu sodelovanju. Vaje skupnega pisanja z lokalnimi udeleženci so bile eden najmočnejših momentov mobilnosti. V parih ali manjših skupinah so nastajali skupni teksti – kratke zgodbice, dialogi, pesmi – ki so bile ne le rezultat sodelovanja, ampak tudi zaupanja. V trenutkih, ko sta dva človeka, ki se še pred dnevi nista poznala, skupaj stkala zgodbo, so se porajale vezi, ki presegajo kulturne, jezikovne in generacijske razlike.

Vsebine so bile prepletene tudi s kulturnim raziskovanjem. Ogled muzeja in parka posvečenega narodnoosvobodilnemu boju, obisk gledališča in spokojna tišina samostana Žiča so prispevali k temu, da se je pisanje vračalo v prostor. Prostor pa nazaj v pisanje. Mesto ni bilo le ozadje dogajanja, temveč aktiven del učnega procesa. Udeleženci so ga opazovali, vonjali, poslušali in občutili, nato pa o njem pisali. Kot o osebi, kot o gostitelju, kot o svetu, ki jih je za nekaj dni sprejel. Ena od udeleženk je dejala, da si ni nikoli mislila, da bo lahko sredi delavnic kreativnega pisanja zaznala tako neposreden vonj lipe.

Vzdušje, ki se je vzpostavilo med skupino iz Slovenije in gostitelji iz Srbije, je bilo več kot le prijetno. Bilo je domače, varno in povezovalno. Neformalni pogovori ob večerih, spontani pogovori po delavnicah, izmenjava fotografij, pesmi in misli, vse to je bilo tkanje skupnosti. V tem vzdušju so tudi udeleženci, ki se sicer težje vključujejo v formalne oblike izobraževanja, pokazali neverjeten napredek. do kulturnih dejavnosti.

Mentorji in organizatorji so znali prisluhniti potrebam skupine. Vsak posameznik je bil vključen na način, ki mu je ustrezal. Včasih je bil to le prisoten pogled, drugič zapisano pismo, tretjič spontana pesem. Vse to so bili izrazi pristnosti, prisotnosti in sodelovanja. Pomembno vlogo so odigrale tudi trenutki refleksije, kjer so udeleženci izrazili, kaj so doživeli, kako so se počutili in kaj si želijo odnesti domov. Veliko se jih je strinjalo, da je bil ravno občutek skupnosti tisti, ki jih je najbolj presenetil. Kako hitro in iskreno se lahko ljudje povežejo, ko sta jim dana varno okolje in ustvarjalni prostor.

Zavod Burja je s tem programom še enkrat pokazal, kako močno orodje je lahko umetnost v izobraževanju odraslih, še posebej tistih z manj priložnostmi. Kreativno pisanje ni bilo le sredstvo za izboljšanje jezikovne kompetence, temveč predvsem način za opolnomočenje, za krepitev samozavesti in za odpiranje prostora dialoga. Kolonija je uspešno združila več ključnih vidikov sodobnega izobraževanja odraslih: medkulturnost, umetniško izražanje, osebno rast in skupnostno učenje.

Domačinom, soorganizatorjem in mentorjem, predvsem pa vsem udeležencem se še enkrat zahvaljujemo za vse lepo, ki je bilo. Predvsem pa za vse lepo, ki bo iz tega nekoč vzklilo.

—

Tekst: Damir Hauptman

Foto: Nikola Predović

Pisma iz Kraljeva – Na mostovima reči i u ritmu zajednice

Kraljevo, 10.06.2025.

S Burjom po Europi u okviru programa Erasmus+

Pisma iz Kraljeva – Na mostovima reči i u ritmu zajednice

Grupne mobilnosti odraslih u okviru programa Erasmus+: Poticanje kreativnosti i međukulturnog dijaloga 

Početkom juna, Kraljevo je na nekoliko dana postalo prostor pisanja, razgovora i traženja zajedničkog jezika – između različitih ljudi, kultura i svetova. U okviru kolonije kreativnog pisanja Erasmus+, koju je Zavod Burja organizovao u saradnji sa srpskim partnerom Imam ideju, učesnici iz Slovenije su tri dana proveli u kreativnom i međukulturnom okruženju, gde je svaki glas bio saslušan, svaka priča važna, a svaki trenutak dragocen.

Vodilja programa bilo je kreativno pisanje kao oblik izražavanja, refleksije i povezivanja. U centru grada, između muzeja, pozorišta i tihe oaze manastira Žiča, učesnici su upoznavali priče lokalne zajednice i jedni drugih – polako, s pažnjom, kroz vežbe pisanja, posmatranja i zajedničkog čitanja. Ali to nisu bile samo radionice pisanja. To su bile i pozivnice na razgovor, na unutrašnje slušanje, a pre svega na poštovanje različitosti.

Za mnoge učesnike, ovo iskustvo je bila prva prilika da izraze svoje misli na način da ih neko zaista čuje. Mnogi od nas su isprva mislili da nemamo šta da kažemo. Vratili smo se s osećajem da smo bili zaista saslušani.

U dvorištu Adžića kuće, gde se nalazi i redakcija književnog časopisa Povelja, uspostavljeno je posebno stvaralačko okruženje. Naš mentor, književnik Dejan Aleksić, s mnogo osećaja i humora vodio je procese pisanja i čitanja, ne pritiskajući nikoga, ali baš dovoljno da su se mnogi osnažili i izrazili na način koji možda ranije nisu mogli da zamisle. Pisanje nije bilo usmereno ka savršenstvu, već ka iskrenosti. Ne ka rezultatu, već ka procesu. I u tom procesu smo rasli.

Program je bio spoj individualnog i grupnog rada. Od početnih vežbi u kojima smo pisali o sebi, svojim unutrašnjim prostorima, uspomenama i željama, rad je išao ka međusobnoj saradnji. Vežbe zajedničkog pisanja sa lokalnim učesnicima bile su jedan od najjačih trenutaka mobilnosti. U parovima ili manjim grupama nastajali su zajednički tekstovi, kratke priče, dijalozi, pesme, koji nisu bili samo rezultat saradnje, već i poverenja. U trenucima kada dvoje ljudi, koji se do pre par dana nisu ni poznavali, zajedno ispletu priču, rađale su se veze koje prevazilaze kulturne, jezičke i generacijske razlike.

Sadržaji su bili povezani i sa kulturnim istraživanjem. Poseta muzeju i parku posvećenom Narodnooslobodilačkoj borbi, odlazak u pozorište i spokojna tišina manastira Žiča doprineli su da se pisanje vrati u prostor. A prostor nazad u pisanje. Grad nije bio samo kulisa događanja, već aktivan deo procesa učenja. Učesnici su ga posmatrali, mirisali, slušali i osećali, a potom o njemu pisali. Kao o osobi, kao o domaćinu, kao o svetu koji ih je na nekoliko dana prihvatio. Jedna od učesnica je rekla da nikada nije mislila da će usred radionice kreativnog pisanja moći da oseti tako neposredan miris lipe.

Atmosfera koja se razvila između slovenačke grupe i domaćina iz Srbije bila je više od prijatne. Bila je topla, sigurna i povezivala je ljude. Neformalni razgovori uveče, spontani razgovori posle radionica, razmena fotografija, pesama i misli, sve to je bilo tkanje zajednice. U takvoj atmosferi su i oni učesnici koji se inače teže uključuju u formalne oblike obrazovanja pokazali izuzetan napredak u kulturnim aktivnostima.

Mentori i organizatori su znali kako da oslušnu potrebe grupe. Svaki pojedinac bio je uključen na način koji mu je odgovarao. Nekada je to bio samo prisutan pogled, drugi put napisano pismo, treći put spontana pesma. Sve su to bili izrazi autentičnosti, prisustva i saradnje. Važnu ulogu imali su i trenuci refleksije, kada su učesnici mogli da izraze šta su doživeli, kako su se osećali i šta žele da ponesu sa sobom. Mnogi su se složili da ih je upravo osećaj zajedništva najviše iznenadio – koliko brzo i iskreno se ljudi mogu povezati kada im se pruže bezbedno okruženje i prostor za stvaranje.

Zavod Burja je ovim programom još jednom pokazao koliko umetnost može biti snažno sredstvo u obrazovanju odraslih, naročito onih sa manje mogućnosti. Kreativno pisanje nije bilo samo način za unapređenje jezičkih veština, već pre svega sredstvo osnaživanja, jačanja samopouzdanja i otvaranja prostora za dijalog. Kolonija je uspešno spojila više važnih aspekata savremenog obrazovanja odraslih: interkulturalnost, umetnički izraz, lični razvoj i učenje kroz zajednicu.

Još jednom zahvaljujemo domaćinima, suorganizatorima i mentorima, a pre svega svim učesnicima, za sve lepo što je bilo. I naročito za sve ono lepo što će iz ovoga tek da nikne.

—

Tekst: Damir Hauptman

Foto: Nikola Predović

Letters from Kraljevo – On the Bridges of Words and in the Rhythm of Community

Kraljevo, 10.06.2025

With Burja Across Europe within the Erasmus+ Program

Letters from Kraljevo – On the Bridges of Words and in the Rhythm of Community

Group Mobilities of Adults under the Erasmus+ Programme: Fostering Creativity and Intercultural Dialogue 

In early June, Kraljevo became, for a few days, a space for writing, conversation, and searching for a common language, among different people, cultures, and worlds. As part of the creative writing workshop Erasmus+ organized by Zavod Burja in collaboration with Serbian partner Imam ideju, participants from Slovenia spent three days in a creative and intercultural environment, where every voice was heard, every story mattered, and every moment was valuable.

The guiding idea of the program was creative writing as a form of expression, reflection, and connection. In the city center, between the museum, the theatre, and the peaceful oasis of the Žiča monastery, participants explored the stories of the local community and of each other. Slowly, attentively, through writing exercises, observation, and shared readings. But these were not just writing workshops. They were also invitations to dialogue, inner listening, and respectful encounters with difference.

For many participants, this experience was the first opportunity to express their thoughts in a way that truly made them feel heard. Many of us initially felt like we had nothing to say. But we returned with the feeling that we had truly been heard.

In the courtyard of the Adžića House, where the editorial team of the literary magazine Povelja is based, a unique creative environment emerged. Our mentor, writer Dejan Aleksić, gently and humorously guided the writing and reading processes – never pushing anyone, but just enough to help many participants feel encouraged and express themselves in ways they hadn’t imagined before. Writing wasn’t about perfection, but about honesty. Not about the product, but about the process. And in that process, we grew.

The program blended individual and group work. From initial exercises where we wrote about ourselves, our inner spaces, memories, and desires, the work evolved toward collaboration. Co-writing exercises with local participants were one of the strongest moments of the mobility. In pairs or small groups, collaborative texts emerged – short stories, dialogues, poems – that were not just the result of cooperation, but of trust. When two people, who had not even known each other days before, created a story together, bonds were formed that transcended cultural, linguistic, and generational differences.

The content was also interwoven with cultural exploration. Visits to the museum and park dedicated to the anti-fascist resistance, the theatre, and the serene Žiča monastery contributed to returning writing into place – and place into writing. The city was not just a backdrop, but an active part of the learning process. Participants observed it, smelled it, listened to it, felt it – and then wrote about it. As if about a person, a host, a world that welcomed them for a few days. One participant remarked that she never imagined she would experience such an immediate scent of linden trees in the middle of a creative writing workshop.

The atmosphere between the Slovenian group and the Serbian hosts was more than pleasant – it was homely, safe, and connecting. Informal evening talks, spontaneous conversations after workshops, exchanging photos, poems, and thoughts – all this was weaving a sense of community. In this atmosphere, even participants who usually struggle to engage in formal education showed remarkable progress in their participation in cultural activities.

The mentors and organizers were attentive to the needs of the group. Each person was included in a way that suited them. Sometimes it was just a present gaze, other times a written letter, or a spontaneous poem. All were expressions of authenticity, presence, and collaboration. Moments of reflection also played an important role – when participants shared what they had experienced, how they felt, and what they wished to take home. Many agreed that the sense of community was the most surprising and touching element – how quickly and sincerely people can connect when given a safe and creative space.

With this program, Zavod Burja once again demonstrated how powerful a tool art can be in adult education – especially for those with fewer opportunities. Creative writing was not just a way to improve language skills, but above all, a means of empowerment, building self-confidence, and opening spaces for dialogue. The retreat successfully brought together key aspects of modern adult education: interculturality, artistic expression, personal growth, and community-based learning.

We once again thank the locals, co-organizers, mentors, and above all, all the participants, for everything beautiful that has been. And especially for everything beautiful that will grow from it.

—

Text: Damir Hauptman

Photo: Nikola Predović

FOTO

Vizitka

Zavod Burja
Ulica XIV. Divizije 10
3272 Rimske Toplice
e: info@zavod-burja.si
M: +386 41 577 074

Varstvo osebnih podatkov

Akreditacija Erasmus+ podeljena Zavodu Burja

Partnerji

PartnerjiPartnerji

Partnerji

PartnerjiPartnerji
Ministrstvo za kulturo Republike Slovenije je dne 17.12.2019 Zavodu Burja podelilo Status organizacije v javnem interesu na področju kulture.
E-prostovoljstvo kot priložnost soustvarjanja politik v Strasbourgu Burja na Pagu: kulturna dediščina kot učilnica prihodnosti
Scroll to top